...PLEASE,FORGIVE ME...

Srcheko...
OPROSTI JOJ:shto je to jednostawno ONA....
* shto je kompLicirana i swakim danom swe chudnija
* shto mjenja raspoLozhenja iz minute u minutu
* shto iz nekih maLih stwari , naprawi totaLnu zbrku
* shto ponekad zna biti jako razmazhena
* shto ponekad zna biti jako umishLjena

OPROSTI JOJ: shto se swaki put smijaLa bez razLoga
- shto joj se nekad nije daLo prichati
- shto je swaki put goworiLa gLuposti
- shto je pesimistichna
- shto je osjechajno derishte koje josh uwijek pronaLazi smisao zhiwota....
OPROSTI JOJ...

Nada se da chesh pamtiti NJIHOVU pjesmu...
Nada se da chesh pamtiti NJU...
Jer tek kada IZGUBI NEKOG, ona shvacha koliko joj zapravo ta OSOBA znachi...
Ali, opet je prekasno za swe...iLi?
Ona se NADA da josh postoi shansa, prilika za NJIH dvoje...
...No, to su ipak samo njena nadanja...
...josh uvijek wjeruje u to da NADA UMIRE ZADNJA....
Kako je izgubiLa TEBE,tako zatvara i ovaj blog...Kojeg je htjela imati samo iz jednog razloga...Da,mozhe olakshati svoju dushu...To je i uchinila...postala je optimistichna na neki nachin zahwaljujuchi jednoi osobi koja je tako iznenada ushla u njezin zhiwot i koju je izgubila,tako gubi i ovaj blog...
Zahwaljuje se swima na komentiranju njenih postewa...A poseban poljubac za osobe chije je blogowe najradje chitaLa....Iz chijih je postewa toLiko toga nauchila....HVALA VAM CURE!
....Dali che se opet vratiti , ovaj put nije toliko sigurna...jer kao shto je rekla BEZ NJEGA GUBI SVE.... Naravno da swojom kriwnjom....
I tako ona polako odlazi iz svijeta blogova i ostavlja ovaj blog za pamchenje..Na one sretne i na one tuzhne dane...
Za kraj....ONA JOSH UVIJEK VJERUJE DA MOZHE LETJETI,JOSH UVIJEK VJERUJE DA MOZHE DOTAKNUTI NEBO....
(MOE)Srcheko....zadnji (NADA SE DA NIE) poljubac za TEBE...

Zbogom!...Vashe maLo....chudno, pesimistichno
DIJETE NA PRUGI
Maja...

… Kako li se život može promijeniti u samo nekoliko dana
upravo je ona to saznala i doživjela. Bojala se toliko toga,toliko stvari.
Bojala se da je netko ponovno ne povrijedi,ali sada je to daleko iza nje.
Sanjala je tu sreću,a sada je ta sreća u njenim rukama,sada je ta sreća kraj nje.
Sanjala je osmijeh na licu,a sada joj upravo taj osmijeh krasi lice…i onaj stari sjaj kojeg se prisjećala samo sa starih fotografija …opet je u njenim očima…
Osjeća se kao da može letjeti ,kao da će svakog trenutka dotaknuti nebo. Ono što su za nju nekad bili samo snovi,sada je stvarnost….i….ON … Tako je iznenada ušao u njezin život,kada je još uvijek imala onu ranu na srcu koje ubrzo više neće biti…ušao je tako tiho..nečujno…i sada ON …iz dana u dan polako prelazi put. Put do njenog srca . To srce je toliko bilo ranjeno,ali još uvijek može voljeti nekoga poput NJEGA...

… Nakon svega što je bilo,svi događaji, sve stvari ,ona nije ponovno pala na dno. Bilo je baš suprotno. Odlučila je da ne želi više patiti,ne želi osjećati onu staru bol, ne želi da joj suze teku niz lice. Odlučila je okrenuti novu stranicu svoje knjige. Knjige svoga života. U tome su joj pomogli ljudi koje najviše voli, no ipak… ona je jedina odlučila kako dalje… I sada…na neki način je opet ona stara,,barem se osjeća tako.. mada još uvijek nekim dijelom pesimistična ,ali sve više optimizam ulazi u njezin život i nada se da će tako ostati. Osmijeh joj ne silazi s lica ,napokon uživa u životu ..svaki dan joj je sve ljepši… Naravno,postoje još oni dani u kojima se počinje prisjećati svega,svega što je prošla,ali to su sada samo obični dani od kojih jednostavno ne može pobjeći… Odlučila je prošlost ostaviti daleko iza sebe,dobro zna da je u potpunosti ne može zaboraviti ,ali sada živi za budućnost i za one sretne dane zbog kojih neće žaliti. Odlučila je okrenuti novu stranicu ljubavi… Koliko god joj to na neki način bilo teško,ipak je to napravila…i nije joj žao zbog toga… Opet se osjeća nekako čudno,pomalo zbunjeno zbog svojih osjećaja…kao da se ponovo zaljubljuje, a da ni sama toga nije svjesna …
Što će se sve još dogoditi, to ni sama ne zna.. Ali ,sada zna,zna da će na kraju ipak imati osmijeh na licu i zna da će na kraju biti sretna… Potpuno je sigurna u to…

… Koliko god su joj svi govorili da će sve biti ok,da će sve biti dobro,koliko god se ona trudila napraviti nešto da bude dobro,na neki način je uspjela. Mada ,još uvijek je onako pesimistično dijete ,samo je na vrijeme shvatila neke stvari i donijela neke promjene u svome životu. Na neki način još uvijek pronalazi taj smisao života,ali iz dana u dan sve joj postaje jasnije. I danas je taj dan kada se prisjeća svega. Prisjeća se onih dana kada je bila najsretnija na svijetu,kada je osjećala sigurnost, kada joj osmijeh nije silazio s lica i kada je u očima imala onaj sjaj samo zato jer je ON bio dio njezinog života,samo zato jer je ona bila njegova ljubav,njegova mala… Prošlo je već pola godine otkako je upoznala NJEGA. Nije požalila to,nije požalila što mu je dala svoje srce,te ne žali ni sada što ga još uvijek ludo voli… I sada je ON dio njezinog života,kao prijatelj,mada svi znaju što osjećaju jedan prema drugome ,mada svi znaju da njihova priča nije završena… Njegov svaki pogled daje joj NADU ,njegov svaki osmijeh daje joj nadu. Nadu da vjeruje,da vjeruje u to kako će jednog dana biti sve isto,kako će se jednog dana sve ponoviti,kako će jednog dana biti opet zajedno…
Pa makar to bilo samo u njezinim snovima…

Nemoj da te zavara izraz moga lica, jer nosim masku,tisuće maski,maske koje se bojim skinuti,a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,ali ne daj se zavarati,ne daj se zavarati. Pretvaram se da sam sigurna. Da ne trebam nikog. Ali vjeruj mi. Možda se čini da sam smirena,ali moja smirenost je maska..uvijek promjenjiva i koja skriva..ispod nje nema spokoja. Ispod nje je zbrka..strah i samoća.
Ali,ja to skrivam. Ne želim da itko zna. Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti i da će me otkriti. Zato trebam masku,da bi iza nje sakrila sve,da mi pomogne da se pretvaram,da me zaštiti od pogleda koji zna. A baš takav pogled je moje spasenje. Moja jedina nada i ja to znam. Dakako,ako je iza njega slijedi prihvaćanje,ako slijedi ljubav. To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene same,od zatvora što sam ga sama sagradila,od prepreka što ih sama tako bolno podižem. To je jedino što će me uvjeriti u ono što ne mogu uvjeriti samu sebe,da uistinu nešto vrijedim. Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,da neće uslijediti ljubav. Bojim se da ćeš me manje cijeniti,da ćeš se smijati,a tvoj bi me smijeh ubio. Bojim se da duboko negdje nisam ništa,da ne vrijedim i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me. Zato igram svoju igru,svoju očajnu igru pretvaranja sa sigurnim pročeljem izvana i uplašenim djetetom unutra. Ne volim ništa kriti,ne volim igrati umjetne,lažne igre. Želim prestati s igrama. Želim biti iskrena i spontana te biti ja,ali mi ti moraš pomoći. Moraš pružiti ruku čak i kada se čini da je to posljednje što želim. Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca,samo me ti možeš prizivati u život. Svaki put kad si ljubazan,nježan i kad me pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,moje srce dobije mala krila,vrlo mala krila,vrlo slaba krila,ali krila! Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene. Želim da to znaš. Želim da znaš koliko si mi važan. Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,samo ti možeš zakloniti moju masku,samo ti me možeš osloboditi moga svijeta panike i nesigurnosti,samo ti me možeš osloboditi iz mojeg usamljenog zatvora,ako tako odlučiš. Molim te odluči. Ne mimoilazi me,neće ti biti lako. Ja sam često nerazumna. Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem ,ali rekli su mi da je ljubav jača od snažnih zidova i tu leži moja nada. Molim te pokušaj pobijediti zidove čvrstom rukom,jer dijete je vrlo osjetljivo. Tko sam,možda se pitaš?!...

...Prolazili su dani,viđala ga je svaki dan.. bili su zajedno. Bila je sretna,samo…bojala se,bojala se da ju opet ne povrijedi,bojala
se ponovo pružiti mu svoje srce. Ali ipak… nekako je taj strah nestao i opet mu je dala svoje srce i svu ljubav. A ON?... povrijedio ju je…
i više ništa nije bitno,više ništa nema smisla. Opet je pala na samo dno,opet ne može pronaći izlaz. Uzalud pokušava biti dobro,pokušava po tisućiti put na lice staviti onaj lažan osmijeh samo da drugi ne vide koliko opet pati. On je pronašao sreću s drugom curom,a govori da voli NJU, i ona je sigurna da je VOLI.. uvjerila se u to,mada ju je povrijedio.. previše…
..ali,uvijek je smogla snage da mu oprosti. I sada…
suze joj same teku niz obraze,to su suze koje je suzdržavala danima,ipak više ih ne može suzdržati. I opet pati,ne može pronaći
sreću,ali jedno zna da njihova priča NIJE ZAVRŠENA.
Sjedeći u tami ,sluša njihovu pjesmu TOTAL ECLIPSE OF THE HEART…Još više shvaćajući koliko ga voli...

.... Krenula je ona ispočetka..krenula je ponovno..
Prošlost je nekako uspjela zaboraviti,ali još uvijek se je prisjeća.. sa suzom u oku..ponekad sa osmijehom na licu zbog onih ,mogla bi reći sretnih dana kojih je bilo jako malo…
Sada se osjeća čudno… još uvijek izgubljeno, još uvijek se ne može pronaći. Vjerovala je u to da NADA UMIRE ZADNJA ,no sada i to nestaje,lagano nestaje. I onaj optimizam ,kojeg je sakrivala duboko,duboko u sebi jednostavno je nestao. U potpunosti pesimistična i dalje VOLI. Voli NJEGA! ….to ne može promijeniti. Ne može promijeniti svoje osjećaje. Prihvatila je KRAJ. No ,uvijek se sve ponavlja,uvijek se sve vrača,ali u njenim očima je kraj i nema više povratka. Ona ne želi povratak. Ne želi opet patiti,ne želi opet osjetiti onu bol koja ju je srušila na samo dno. Ne želi to,......unatoč tome što ga previše voli…

…. Nakon nekoliko dana,nakon nekako zaboravljene prošlosti,ona je krenula dalje,, ali nije skrivala to da ga voli,nije sakrivala svoje osjećaje. Konačno je skinula onu masku,samo da drugi vide koliko joj je zapravo stalo do njega. Krenula je dalje,no s njim…
Jer ljubav je jača od svega…da,opet su zajedno..opet..
No ,ovaj put bez glume,bez drugih ljudi koji kritiziraju njihovu vezu,koji su ljubomorni na njih,ljubomorni zbog njihove ljubavi. Samo njih dvoje…. Bitni su samo oni..
I sada može reći da je sretna. Možda su konačno došli njezini dani,dani osmjeha i sreće,dani uživanja. Sretna je i osmijeh joj ne silazi s lica. No, žao joj je jer će na neko vrijeme prestati raditi ono što joj najbolje ide,ono što voli. Prestat će pisati. Ali ,puno je stvari koje još mora posložiti u životu..i sigurna je da će se vratiti. Možda već sutra ili za koji tjedan,mjesec,godinu..no,,vratit će se.
Odlazi s osmijehom na licu.
Odlazi sretna.
… jer ljubav je jača od svega….sada vjeruje i u to!.....

… Sve lađe su potonule toga dana…
Povrijedila ga je totalno. Ona je kriva za sve! Unatoč tome što drugi govore da je to zaslužio. Možda je i zaslužio,ali ona ne misli tako. Ne želi više pričati o tome. Teško joj je…
Ni sama ne shvaća zašto mu je nanijela toliko boli u samo jednome danu. Možda je to bio neki totalno krivi dan,možda je to bilo zbog ljubomore,možda…
Ali ona to nije željela,nije to htjela, nije joj to bila namjera.
Nada se njegovom oprostu,nada se da će jednog dana biti sve kako je bilo na početku. Nada se!
Da li joj je žao? NORMALNO!
Da li joj ON nedostaje?JAKO,pogotovo njegov zagrljaj u kojem se osjećala tako sigurno….
Da li ga još uvijek voli?PREVIŠE!..
Rekli su joj da ON nije vrijedan nje,ni njene ljubavi. Ipak ,nije ju briga što drugi govore. Njezini osjećaji su samo njezini. Sada se boji dana kada će ga opet vidjeti. Boji se toga kako će ju on gledati… ma toliko toga se boji. LJUBAV..to je jedina stvar koja ju može osloboditi od nje same,od zatvora što ga je sagradila,od prepreka što ih sama tako bolno podiže. LJUBAV…to je jedino što će ju uvjeriti u ono što ne može uvjeriti samu sebe..da uistinu nešto vrijedi. I opet je stavila masku,tisuće maski,masku koju se boji skinuti samo da drugi ne vide koliko ga zapravo voli…
Nada se NJEMU… unatoč tome što je sve završilo.
U njenom oku mala suza…samo zbog toga jer je shvatila koliko je i ONA njemu značila…

…
Nije razmišljala ni o čemu. Ostavila je sve svoje probleme iza sebe. Odlučila je da će bar jedan dan biti sretna. To je jako željela, željela je nakon dugog vremena ponovno osjetiti sreću.. ponovo se smijati. Tako je jako to željela ..više od svega. No..nije se nadala tome, nije se nadala da će saznati nešto zbog čega se još sad osjeća tako jadno. Nije se nadala da će i on pogriješiti. Uopće to nije očekivala od njega. Na neki način mu je potpuno vjerovala, a sada?... jednako tako nije se nadala tome da će on priznati svoju pogrešku.
Mislila je da će opet okriviti nju kao svaki put do sada. Ali ne. Bilo je potpuno drugačije. Više od tisuću puta molio ju je da mu oprosti. Ona ga je samo gledala. Bila je tako nemoćna. Nije vjerovala da on zaista želi da mu ona oprosti. Suze.. suze su klizile njegovim obrazom. Zar i on zna plakati??..jedino je to pitanje imala u glavi.. Njegove smeđe oči sada su bile pune suza..ona nije to htjela. Zapravo htjela je vidjeti onaj sjaj u njegovim očima..u te oči se zaljubila, a sada su bile ispunjene suzama. Samo ga je gledala. Nije progovorila ni jednu riječ. Dopustila mu je da je zagrli. Nekoliko puta joj je rekao:“VOLIM TE“.. Ona je samo šutjela..slušala je svaku njegovu molitvu da mu oprosti,slušala je njegovo priznanje da je pogriješio,vidjela je svaku suzu koja mu je potekla iz oka,čula je i to kad joj je rekao da ju zaista voli.. no bila je posve hladna. Ipak..osjećala se jadno zbog onoga što joj je učinio. No ipak, i oni najbolji griješe. Nebo je bilo crno. Takve su bile i njene oči. Nije plakala. Ovaj put je nekako uspjela zadržati suze. Oprostila mu je..samo zato jer ga voli. Njegove suze nisu joj je bile dovoljne da povjeruje u to kako ju stvarno voli. Poljubila ga je za kraj…i duboko nakon toga zagledala se u njegove oči. Gledao je i on nju. Poželjela je da ju voli..,da mu zaista nešto znači,unatoč tome što zna kakva je on osoba. Možda još ima nade za njih dvoje. Možda… jer sada je sigurna da nada umire zadnja i vjeruje u to. Ne želi opet biti nesretna, ne želi da njene suze teku zbog drugih..želi biti sretna,želi se smijati..s njim ili bez njega…unatoč tome što ga previše voli…,ali..ona je odlučila krenuti dalje….